Poznata svjetska blogerica obilazi Plavu stazu od hercegovačkih staza do dubrovačkih otoka Elefita i pogledajte njezine dojmove dolje u prijevodu ili na njezinom blogu gdje ima dosta i fotografija: http://blonde-gypsy.com/2016/08/24/via-dinarica-from-dubrovnik-to-the-elaphiti-islands-croatia/
U mojoj neprestanoj potrazi da otkrijem najbolje od Dubrovnika i da pronađem mnogo toga za vidjeti i izvan Starog grada, nedavno sam ponovo krenula u Hrvatsku da vidim kako se stvari razvijaju na Via Dinarica Plavoj Stazi koja obuhvata veći dio obale duž Dubrovačke rivijere i uključuje Elafitske otoke.
Da vas podsjetim, Via Dinarica je mega staza koja je nastala prije nekoliko godina kao način da se povežu lokalne zajednice i biznisi koji rade u turizmu, hotelijerstvu, poljoprivredi i kulturnoj baštini duž Dinarida koji se protežu od Slovenije do Albanije. Postoje tri glavne staze – Zelena Staza (ruta koja je najviše u unutrašnjosti duž nižih planina koje prolaze kroz crnogoričnu šumu), Plava Staza (obalna ruta koja prolazi duž Jadranskog mora) i Bijela Staza (središnja i glavna ruta koja prati najviše vrhove Dinarida). Iako sam provela dosta vremena na Bijeloj Stazi tokom proteklih godina, Plava Staza je ona koja me najviše privlačila, jer je najbliža plaži. Izvinite, ja sam cura iz Kalifornije!
U Dubrovniku, početnoj tački mog putovanja, odlučila sam prenoćiti unutar Starog grada jer sam imala samo 24 sata, a zadnji put kada sam bila u gradu, zaobišla sam ga da bih prenoćila na dubrovačkoj rivijeri u Srebrenom/Mlinima. Baš kao što sam pretpostavila, bila je ogromna gužva jer je bila sredina jula i vrijeme Dubrovačkih Ljetnih igara koje su bile u punom zamahu sa raznovrsnim izložbama, muzičkim performansima i predstavama. Festival, koji je počeo u 1950-ih i poznat je kao jedan od top kulturnih festivala u Evropi, održava se svake godine do 10. jula do 25. augusta, pa očekujte da će ovo biti period najveće gužve.
Kako sam već ranije vidjela većinu znamenitosti i nisam bila raspoložena za guranje sa 9000 turista, odlučila sam izaći sa Pila i istražiti nešto novo – Lovrijenac – tvrđavu na litici sjeverozapadno od starogradskih zidina koja datira iz 11. vijeka, ali je završena u 16. vijeku. Ulaznica je uključena u vašu ulaznicu za zidine Starog Grada, ili je možete kupiti odvojeno ako je to sve što želite posjetiti. Ne propustite natpis iznad ulaza koji glasi non bene pro toto libertas venditur auro. Ovo je bio moto Republike Raguse i u slobodnom prevodu znači “sloboda se ne prodaje za svo zlato svijeta”. U potpunosti se slažem sa ovim. Sa vrha se pruža odličan pogled na Stari grad, planinu Srđ, otok Lokrum, i Elafite prema sjeveru – moja iduća destinacija.
Elafiti su vrlo popularan dnevni izlet iz Dubrovnika, ali ja sam planirala ići malo dublje. Njihovo ime dolazi od staro-grčke riječi za jelena zbog činjenice da oblik otoka malo liči na glavu, vrat i tijelo jelena, kako mi je rekao vodič, iako drugi izvori kažu da je to zato što je veliki broj jelena lutao ovim otocima prije nego što su turisti izmišljeni.
U Luci Gruž vidjet ćete dosta kompanija koje nude jednodnevne «Piknik i ribarenje na Elafitima» izlete ili možete pokušati isplanirati svoj izlet koristeći javni prevoz trajektom. Ja sam dugo razmišljala kako da postupim, da idem sama ili organizirano – ali sam se na kraju prepustila primamljivoj opciji da idem na stvarno seksi replici broda Karaka iz 16. vijeka, pijem rakiju za doručak i imam na usluzi cijeli bar, čitavo vrijeme.
Izlet me koštao 59 eura što nije loša ponuda jer možete posjetiti sva ostrva u 8 sati, a da se ne zamarate sa računanjem rasporeda/cijene karata za trajekt, i također možete uživati u odličnom ručku na moru, koji bi vas koštao skoro pola cijene izleta ako biste ga naručili u lokalnom restoranu. Većina turističkih kompanija bi trebala biti fleksibilna u slučaju da želite ponijeti svoj prtljag i ostati na jednom od otoka prije povratka u Dubrovnik, a to je upravo ono što sam ja uradila na kraju.
Elafiti su tri naseljena otoka u nizu, a prvi koji svi obične posjete (i najmanji) je Koločep, udaljen svega 20 minuta. Slučajno, to je ujedno i najkraća posjeta jer je otok dosta mali – manji od kvadratne milje – i nema puno toga za vidjeti, osim par crkvi koje su ostale od nekih hrvatskih kraljeva, i prirode. Ako ostanete duže, tu je i Plava spilja na južnoj strani otoka do koje možete plivati, i nekoliko skrivenih zavala u kojima možete provesti neko vrijeme. Koločep je historijski važan jer je bio važno brodogradilište pod Republikom Ragusom.
Trideset minuta dalje sjeverno od Koločepa je najveći otok Elafita, Šipan. Veličine oko 6 kvadratnih milja, ovo je jedini otok koji ima odgovarajuću cestu i dozvoljava pristup autima i autobusima, ali vožnja biciklom izgleda kao mnogo interesantnija opcija. Na otoku se nalaze dva sela – Šipanska Luka i Suđurađ – ali većina izletničkih brodova staje u Suđurađu na malo više od sat vremena, dajući vam premalo vremena da uradite bilo šta drugo osim plivanja, malo kušanja vina i maslinovog ulja sa mještanima u njihovim kućama, ili da kratko prošetate i vidite beskrajne maslinike i vinograde u dolini u unutrašnjosti otoka.
Prema pričama mještana sa kojima sam razgovarala, Šipan ima najveći broj maslina na svijetu kada su u pitanju otoci, ali još nisam uspjela potvrditi tu činjenicu.
Osim vina i maslinovog ulja, glavna stvar po kojoj je Šipan poznat je da je nekad davno bio luksuzno odmaralište za bogate i slavne Dubrovčane pošto je najdalji otok, te je tako imao manje šanse za napad Mlečana i Turaka. U 15. vijeku mnogi kapetani i aristokrati su izgradili palače i vile na otoku, koje ćete primijetiti, iako mislim da većina ili nijedna nije otvorena za javnost. I dalje je prelijepo gledati sve ove vile i zamišljati kako su živjeli slavni Raguse…
Naša zadnja stanica i moja usputna luka, je srednji otok Lopud. Nije veliki kao Šipan – manje od 2 kvadratne milje, ali je najrazvijeniji u smislu turističke infrastrukture sa dosta smještajnih kapaciteta i većim izborom restorana i kafića. Ja sam odlučila boraviti u malom pansionu u brdima i na moju sreću, gospođa koja je vlasnica također radi i u turističkom info centru, tako da čim sam sišla sa broda, otišla sam da se upoznam sa njom i da saznam šta mogu očekivati u sljedeća 24 sata boravka na otoku.
U biti nije bilo ništa. Odmor, odmor i odmor je bio njen najbolji savjet i upravo tome sam se i nadala. Lopud je također bio otok kapetana iz dana Raguse i u jednom trenutku imao je oko 1000 stanovnika. Danas broji oko 200 stanovnika i vrlo je uspavano mjesto, tako da je savršeno za nekoga ko želi opuštajući odmor.
Tu su ostaci oko 36 crkvi, koje većinom datiraju iz 15. i 16. vijeka, kao i franjevački samostan koji je nažalost trenutno zatvoren za javnost. Nakon što sam se smjestila i popila par čašica na glavnom šetalištu, odlučila sam krenuti u šetnju i pogledati instalaciju Your Black Horizon te onda nastaviti sa šetnjom uz zalazak sunca, prema Tvrdavi Kaštio koju sam primjetila ranije, na vrhu brda.
Pošto sam shvatila da nosim haljinu i japanke, te nisam u najboljoj situaciji da se penjem kroz divljinu do tvrđave, na kraju sam odlučila da pratim znakove do vidikovca i gledam kako sunce zalazi iza Šipana odmah ispod ruševina kapelice Sv.Ivana. Na osami i spektakularno, bio je to savršen način da završim svoj dan.
Sljedeće jutro probudila sam se rano da mogu otići do Lopudove najveće atrakcije Plaže Šunj. Poznata je kao jedna od najboljih plaža u Dalmaciji, i mjesto je na koje većina jednodnevnih izletnika ode kada siđu sa brodova, i iz tog razloga sam se odlučila doći oko 8 ujutro da mogu uživati sama u moru makar sat vremena. Od mjesta to je oko 20 minuta hoda, ravno po sredini otoka ili možete sjesti na jedan od taksija, koje možete povremeno vidjeti, za nekoliko eura.
Šunj je poseban, jer suprotno većini plaža u Hrvatskoj koje su pune kamenčića, stijena i ježeva, on je plitki pješčani zaliv. Bez sumnje, u popodnevnim satima na plaži je gužva, ali to jutro sam bukvalno bila sama, osim par golih bakica koje su plivale svoje jutarnje krugove, i bilo je apsolutno predivno.
Iako je vrijeme proletilo prebrzo i morala sam nastaviti prema Bosni i Hercegovini, zaista sam uživala u istraživanju još jedne strane dubrovačke turističke scene i istraživanju obližnjih Elafita, koje sam uvijek viđala ali nikad dotaknula. Definitivno opuštenija alternativa za bilo koga ko hoće da istraži najpopularniju turističku destinaciju Hrvatske, ali bi radije proveli noć i ostatak svog odmora uživajući u životu na otoku, bliže prirodi.
Connecting naturally, Via Dinarica stil… je li iko ikada podijelio svoje vrijeme između Dubrovnika i Elafita?
Projekt “Održivi razvoj turizma – preko hercegovačkih staza do dubrovačkih otoka Elafit” je financiran od strane Europske Unije u sklopu IPA CBC Programa Hrvatska – Bosna i Hercegovina 2007 – 2013.
