U srijedu, 11. novembra, u Gradskoj vijećnici u Mostaru oprostili smo se od našeg Tome. Došli su porodica, prijatelji iz mladosti, saradnici i ljudi s kojima je godinama radio. Svako je donio svoje sjećanje, a sva su govorila o istom čovjeku.
O čovjeku koji je volio ljude i volio život. Koji je i nakon svih ovih godina ostao mlad duhom i uvijek imao novu ideju. Koji je znao okupiti ljude, organizovati posao i povesti ih, ali i prepoznati kad neko drugi ima dobru ideju i treba mu samo malo podrške da krene. Mnogi ga pamte upravo po tome što je vidio njihovu ideju kad su tek počinjali i pomogao im da naprave prvi korak.
Vratili smo se i na početke, u podijeljeni Mostar. U tom gradu Tomo je povezivao ljude, otvarao vrata novim idejama, ohrabrivao sve koji radili za bolje sutra. Iz toga je izrastao LINK. Gradio ga je polako, čovjek po čovjek, posao po posao, da bi ljudi od svog znanja i rada mogli živjeti ovdje.
Za nas u LINK-u Tomo je bio, kako se to kod nas kaže, ljudina. Dvadeset pet godina vodio je LINK i borio se za svakog uposlenika, za pravedan odnos prema malim i srednjim poduzećima i za bolje poslovno okruženje. S njim smo prošli brojne kilometre, širom Bosne i Hercegovine, pa do Lisabona, Brisela, Maroka… Svijet je dovodio u Mostar, a Mostar nosio u svijet.
Često je pričao o svojoj mladosti u Mostaru. Rat je mnoge njegove prijatelje raselio po svijetu, ali Tomo nije dao da udaljenost prekine ta prijateljstva. Čuvao ih je i nastavljao tamo gdje su nekad stali. U srijedu su mnogi od njih bili tu, da ga isprate.
Bio je građanin svijeta, ali porodica je uvijek imala posebno mjesto u njegovom životu. Mi koji smo radili s njim znali smo: kad dolazi Larisa, Tomo već ima svoje planove i tada za posao nema mnogo prostora. O Igoru i Teu pričao je s mnogo ponosa i radosti. Radovao se putu u Ameriku, kod Igora, i posjeti Teu u Kataru, a usput je želio upoznati i Oman. Sjećamo se kako se na jednoj konferenciji u Casablanci fotografisao s delegacijom Omana i, onako kako je samo on znao, rekao im: „Dolazimo mi kod vas.“
Svima će nam faliti Tomo. Ali ono čemu nas je učio ostaje, kako je rečeno u Vijećnici, „u našim srcima, našim mislima, našim životima“.
Hvala svima koji su govorili, koji su podijelili svoja sjećanja i koji su došli da isprate Tomu. Hvala Gradu Mostaru što nam je ustupio Vijećnicu i svima koji nam ovih dana šalju poruke iz Bosne i Hercegovine, regije, Europe i svijeta.
Dragi naš Tomo, hvala ti za ideje, za povjerenje i za svaka vrata koja si otvorio. Tvoj LINK nastavlja ono što si započeo.
Tim LINK Poduzetničkog centra Mostar
