Selo Bančići, nekoliko kilometara od centra Ljubinja, poznato širom bivše Jugoslavije po dugovječnim stanovnicima od kojih su brojni doživjeli više od stotinu godina, i čudu, uvijek zelenom hrastu na Zelenom dubu, te brojnim vrstama ljekovitog bilja i čistog zraka, svojevrsna je “vazdušna banja”. Svaki putnik namjernik, dolaskom u ovo selo, osim u uživanju u njegovim ljepotama, zdravoj hrani, ljekovitom bilju, čistom vazduhu, sigurno neće odoljeti iskušenju da pokuša otkriti tajnu i eventualno saznati recept za dugovječnost.
Nekadašnja škola, zajedno sa društvenim domom pretvara se trenutno u budući motel koji će biti na usluzi posjetiteljima.
Ruža vjetrova, zbog specifičnog položaja mikrolokacije, nanoseći morski ili planinski zrak preko brojnih vrsta ljekovitog bilja, ispunit će vam dušu i tijelo posebnim osjećajima. Vrijeme provedeno u regionu Bančića, osim uživanja u prirodnoj hrani, čistom zraku protkanom miomirisima ljekovitog bilja, ostat će vam u posebnom sjećanju i zbog obilaska historijskog nalazišta starih, prelijepih, a još neistraženih stećaka, crkve u kojoj je Sveti Vasilije Ostroški prvi put služio, starog vječno zelenog hrasta.
Višestoljetnji hrast, čudo prirode, endemična vrsta ili nešto treće
U istočnohercegovačkom selu Bančići, nadomak Ljubinja, poznatom po mještanima koji doživljavaju dugu i zdravu starost, stoljećima zeleni hrast krije tajnu pred kojom i botaničari ostaju nijemi.
Stari zeleni hrast čije lišće nikada ne opada, koji se ne može presaditi i koji je uvijek zelen –
Ovaj hrast ili Zeleni dub kako je u narodu dobio ime, u nekoliko navrata je bio predmet ispitivanja stručnjaka, ali niko još nije otkrio pouzdani uzrok njegovog “vječnog” zelenila.
U narodu se vjeruje da bi onoga ko ovaj hrast ošteti snašlo veliko zlo, pa se pravila o nediranju zelenog hrasta već stotinama godina svi pridržavaju. Narod ga smatra svetim drvetom.
Sa koljena na koljeno prenosi se predaja koja kaže da se u proputovanju kroz ovaj kraj pod stablom duba odmarao Sveti Sava, koji se nakon ljetnjeg sna prenuo osjetivši novu snagu u nogama i kazao: „Kad si ti mene svojim hladom odmorio, da Bog da uvijek bio svjež i zelen!“ Kako je ovaj dub blagoslovljen, tako su blagoslovljeni cijeli Bančići…
Svi stariji mještani u ovom i okolnim selima ističu da su stručnjaci dolazili, ali da niko još nije otkrio pouzdani uzrok. Hercegovci ovaj hrast nazivaju zeleni dub. Prema predanju, koje se prenosilo sa koljena na koljeno, sveti Sava je, vraćajući se sa službe iz obližnjeg sela Mišljen, odmorio u hladovini ovog hrasta i nakon toga ga je blagoslovio da bude vječito zelen.
Pridružite se brojnim posjetiteljima koji su pokušali odgonetnuti pravu istinu… ili se odlazeći bogatiji za još jedno iskustvo i vi zadržite u domenu dobrog raspoloženja i vječnog traganja za prirodnim ljepotama i ovozemaljskim čudima…
Dobrodošli!
